Deja vu

Trebalo je grom da me spali, kad sam unajmljivala stan od bakutanerke Jozefine. Ponekad poželim, da je bar jedna munja sijevnula u znak upozorenja jer se sad ne bih spremala u rat sa ženom koja nema ni 10 g zdravih moždanih ćelija.
Ja sam ustvari jedna pokvarena žena. Želim mir u svijetu a nisam čak ni miss, želim odmor iz snova negdje bogu iza tregera, bocu dobrog vina,  home made opijate ali ne želim da gledam babu kako mi se  šepuri po stanu.
Njena prva i što se mene tiče zadnja posjeta je bila šok. Unajmim stan, platim ga, plaćam račune. Ona sebi u Švicarsku ja sebi u stan koji plaćam. Stanodavac- podstanar veza cvjeta. Ali ne. Pojavi se sa koferima, torbama, kesama, šipkom  i  sa memli zavjesama na vratima, koje je na kraju i odnijela sa sobom. 14 mučnih dana je okupirala 40 kvadrata od ukupno 43. Sve na moj račun naravno. U zamjenu je dovukla punu kesu jeftinih šampona, sapuna, žvaki, krpa, dronjaka i njenu dragu, uzvišenu prijateljicu Svetlanu bez j. Ovih dana je najavila svoj come back samo ovaj put mi se po glavi mota sledeće:
Jahati
Sjahati
Uzjahati
Dojahati
Objahati
Odjahati
Pojahati
Projahati
Ujahati
Zajahati
Sjašiti
Najašiti
Dojašiti
Pojašiti
Pa ko koga stigne.

P.S. Kristl, znam da ćeš ti ovo sve lajkovati.

15 komentara

  1. @iskrena: dohakati to je pravi izbor:-))
    @lunjo: ima da mi visi sa balkona kao zastava haha
    @sartoux: nema odmora dok traje obnova!
    @neulogovana babba: pa za zavjese:-)))
    @shizi: a da ja nju odvedem kod Ramisa na kolače?

Komentariši